Orkestar Titanik

I tako, ušunja se teatar apsurda i u naš grad. Kao da nam apsurda fali! Predstava „Orkestar Titanik“ rađena je po tekstu bugarskog dramskog pisca Bojčeva, nekada kandidata za predsjednika te države, i dobitnika velikih evropskih priznanja za pozorišni rad.

Ušunja se i Pink Flojd u naše pozorište. Psihodelija „naše misli“ najbolje je da bude pokrivena psihodeličnim notama koje su ostavile neizbrisiv trag u istoriji muzike i svemira. Mreža metalnih šina koja je zarobila kartu Evrope, stoji naspram pežorativa koji su zarobili naše male groteskne tranzicije. Mi vidimo nekakav svijet!

Pokušaćemo pobjeći. Negdje drugdje. „Život je drugdje.“

Preselićemo se u Pariz, Frankfurt ili Ameriku. Nećemo pobjeći.

Bijeg je u nama. Unutra.

Sjedimo na napuštenoj željezničkoj stanici. Sanjamo; voz se zaustavlja i mi se penjemo. Zamijenimo prazne kofere punima. I sanjamo da silazimo negdje gdje se manje pati. Oslobođeni.

Jedna skitnica, jedan bivši željezničar, jedan bivši mečkar i jedna bivša šta-ti-ja-znam žive u prljavštini svojih želja za izbavljenjem. Vozovi prolaze. Nijedan se neće zaustaviti na memljivoj stanici od smeća i turobe. Dok se ne pojavi Iluzionista, veliki vrač sedme strane svijeta, tumač teorija bjekstva i džoker koji vadi svijet u posljednjem trenutku – Hari Hudini.

Voz se zaustavlja. I penju se u njega. I polako shvataju da su u još većem beznađu. Sloboda je ostala nedosanjana. Izbavljenje rasplinjeno. Tranzicija besmislena.

Jer bijeg nije u Briselu, nego u mozgu…

Taj voz i nije pravi voz.

Mora da smo sanjali.

 

Tekst: Hristo Bojčev

Režija: Zoran Rakočević
Asistent režije: Đorđije Tatić

Igraju:

  • Meto – Nikola Šćepanović
  • Luko – Jovan Popović-Braco
  • Ljupka – Anđelija Rondović
  • Doko – Zoran Rakočević
  • Hari – Đorđije Tatić

Majstor tona: Vladeta Bulatović
Majstori svijetla: Davor Sedlarević i Radovan Drašković
Kostim, izbor muzike, izbor svijetla, scenografija: Đorđije Tatić i Zoran Rakočević
Krojački radovi: Ljiljana Tatić
Organizator: Branka Golubović