Oblak u pantalonama

Ova predstava se može nazvati i autorskom, u smislu da je režiser dao jedno novo čitanje poeme „Oblak u pantalonama“, a uz sve to pobjegao od socijalnog problema sa kojim se Majakovski nosio. Futuristička strana poeme je suzbijena, da bi se mjesta dalo njegovoj drugoj, intimnoj i emotivnoj strani, koja se obračunava sa svijetom, sa svojim ličnim prikazama i demonima koji mu muče dušu, sa voljenom ženom, sa bogom, a na kraju i sa samim sobom, potegavši hladno oružje.

U predstavi je korištena i igra sjenki, tako da je prikaz drugih likova poprimio potrebnu imaginarnost. Veliki broj gledalaca je morbidnost na sceni doživio sa strahom, tako da nijesmo preporučivali djeci da prisustvuju predstavi, jer smo se bojali njihovim snovima.

Predstava je rađena u tri čina. Korišten je autentičan tekst Majakovskog, jer bi se u protivnom i izgubilo na svom tom ludilu, buntu i neshvaćenosti.

Predstavu je osim kolašinske imala priliku da pogleda i bjelopoljska i ulcinjska publika.

Tekst: Vladimiri Majakovski

Režija: Đorđije Tatić

Uloge:

  • Majakovski – Đorđije Tatić
  • Marija – Tamara Šuković
  • Prikaze – Iva Simonović,

Sonja Dragović,
Zoran Rakočević,

Ivan Ivanović,
Nikola Šćepanović,

Aleksandar Radović,
Danilo Knežević

Majstor svijetla: Radovan Drašković, Srđa Dragović

Izbor muzike i kostima: Đorđije Tatić

Kostim: Ljiljana Tatić

Majstor muzike: Vladeta Bulatović

Organizator: Branka Golubović

Ostavite komentar: